Wednesday, September 21, 2016

O PREVENCIJI KATASTROFE I KIDANJA ŽIVACA U „LEAGUE OF LEGENDS“-U – DEO DRUGI

PREDGOVOR: OVIM I NAREDNIM TEKSTOVIMA JOZON PRUŽA PODRŠKU VELIČANSTVENOM FESTIVALU IGARA, POP-KULTURE I OPŠTENARODNOG GIKOVANJA - GAMES.CON-U KOJI ĆE BITI ODRŽAN OD 25. DO 27. NOVEMBRA U HALI 2 BEOGRADSKOG SAJMA. PRE NEGO ŠTO ZA IŠTA PRIUPITATE - BIĆE SVEGA. ALI SVEJEDNO PITAJTE, ŠTA ZNAM.

U prvom delu ove priče dotakli smo se najosetljivije teme za zajapurene novajlije u svetu MOBA žanra, a to je najpoželjnije izgrađen psihološki profil ozbiljnog igrača i kako doći do njega - sa čime se pomiriti, kako balansirati individualnost i timski duh, kada se primiriti na neko vreme i kada prepoznati zdravu sigurnost i spremnost na rizike.

MOBA je kao žanr zasnovan i utemeljen na rizicima borbe, oni su neminovni, nagrađuju, kažnjavaju ali nikada vas ne ostavljaju u istoj, dosadnoj kolotečini uljuljkanosti, takozvanom "staklenom zvonu". Išao bih toliko daleko da tvrdim da jednom mladom igraču sa zdravim mentalnim sklopom ovakve igre mogu da budu od izuzetnog značaja u nedostatku adekvatnih životnih izazova i mogućnosti, tj. u situaciji u kojoj se veliki broj mladih danas nalazi. Igre kao što su League of Legends i DOTA zahtevaju taktičnost, razumevanje, konstantno učenje i usavršavanje, ali najviše traže osećaj za rizik, procenu rizika, procenu pobede i brzo ustajanje iz poraza - četiri stavke koje jednostavno moraju biti prisutne u glavi osobe koja polako ulazi u centrifugu života.



Kada je reč konkretno o League of Legends-u, rizik ne predstavlja sumanuto uletanje sa Li Sinom na Hecarima koji se prebudžio u džungli sačuvaj bože. Svaki rizik mora da bude u određenoj meri proračunat i pametan sam po sebi, a za to je potrebno znanje. Liga Legendi je danas već matora igra koja se umnogome oslanja na znanje svojih igrača, podrazumevano starih, ali i potpuno novih. Iskreno, igra je zapravo nemilosrdna prema novajlijama i zahteva pripremu i teorijsku potkovanost, dakle mnogo pregledanog video materijala, mnogo izlistanih tekstova poput ovoga i mnogo strpljenja u prvih... pa, pedesetak partija sigurno. Najkraće rečeno - nije sramota informisati se.

Postoje ozbiljne metode kao i male cake oko kojih će se složiti svi vodeći timovi u svetu, a mnoge od njih zahtevaju apsolutno suzbijanje nečega što je nažalost sastavni deo našeg mentaliteta a to je izjava sledećeg tipa: 



"TIJ' MENI DA KAŽEŠ GDE JA SMEM SA MAO KAIJEM GDE NE SMEM, PA JA SAM SONJIM ULET'O U DŽUNGLU DOK SI TI BRABONJKE BRAO PO LIVADI BAJO MOJ™"

(epilog podrazumeva Srbendin rage quit i izgubljenu kulu u šestom minutu)

Sa ovim negativnim primerom možemo lagano ući u listu pozitivnih strateških odluka, van igre i u samoj igri:


1. STRIMERI - GLEDAJTE IH!

Jeste, suština strimovanja je da se publika zabavi, ali što biste se samo zabavljali kada možete toliko toga da naučite od vrhunskih profesionalaca? Ljudi koji ne kriju svoje znanje i koji su spremni da pomognu novajlijama su za svako poštovanje i nema govora o blamu ili sujeti kada se njihov modus operandi kopira. 



To su bre najbolji igrači sveta koji osvajaju džakove novca radeći ono što vole, i spremni su da tebi pomognu, baš tebi koji si do jučerašnjeg lančanog poniženja mislio da si bog RC-a (ranged carry) sa nesretnom Tristanom. Postoje eksperti za svaku ulogu u partiji i lako ih je pronaći i učiti od njih na YouTube-u ili Twitch-u, neću vam crtati kako ali evo primera radi - Dyrus koji trenutno igra sa SoloMid-ovcima je najbolji svetski top laner, tj. najsnalažljiviji je na gornjoj stazi, sam i izložen stalnim potencijalnim zasedama. Kada je reč o gore spomenutim RC herojima, nosiocima svake partije koja je ušla u dvanaesti minut, Chaox iz Newbee Young-a je ime koje biste trebali da izguglate, jer su njegove sumanuto genijalne akcije sa Eš i Kejtlin ostale apsolutno neprevaziđene na velikim turnirima. Sa druge strane, ako volite jurcati po džungli sa Vukongom ili Voliberom, obavezno pogledajte kako to radi Saintvicious iz Apex Gaming-a, koji rekreativno voli poći u džunglu čak i sa Urgotom ili Janom - u prevodu neko od koga možete naučiti da je sve moguće u odgovarajućem obliku.


Saintvicious razneženo posmatra neprijateljskog Jarvana koji se uputio ka njegovom Golemu.

O ovim vrlim plemenitim momcima koji dominiraju globalnom e-sports scenom Jozonizazatorozonizator sprema posebnu priču, ali za sada ostanimo na savetima oko čije pouzdanosti su postigli konsenzus. Jedan od najvažnijih je onaj zbog kojeg je Saintvicious zgazio dotičnog Jarvana.


2. WARD-OVI - MEĆITE IH!

Neuk čovek rekao bi "Šta će mi litar kisele, što da bacam pare?" i onda ne bi imao čime da posluži iznenadne goste zato što mu je tih pedeset dinara bilo od životnog značaja. Slično je i sa ward-ovima, samo što u nedostatku istih nezvani gosti vas izmasakriraju na polzu i radost protivničkog tima.


Ward-ovanje spašava partiju - onemogućuje zasede, obuzdava vas u feed-ovanju (u daljem tekstu "tovljenju" - jer mi se termin dopada) protivnika, uskraćuje im preko potreban XP i CS (creep score) i jedan je od ključnih elemenata neverbalne timske igre. Svešću o neophodnosti ward-ova na bojištu pokazujete svom timu da ste pouzdani, oprezni i da ćete blagovremeno svima ukazati na prisustvo neprijatelja. A samo ste pljunuli siću na tri mala totema - pouka glasi da se iskustvo često ogleda u malim stvarima koje daju veliku prednost.


Ward-ujte često i naširoko, ne štedite zlatnike! Ward-ujte "bafodavne" creep-ove (u daljem tekstu beštije) jer, kako igra odmiče, mnogo toga će zavisiti upravo od kontrole buff-ova, uključujući i zasede protivnika koji pokušavaju da dođu do njih. Ward-ujte, prema tome, i Zmaja i Barona, jer 70% timskih borbi počinje upravo presretanjem kod njih, da ne spominjem krađu Baronovog buff-a koja veoma lako može odlučiti partiju. Uvek, apsolutno uvek imajte u džepu dovoljno zlatnika za ward, makar ostali na svojoj stazi pola minuta duže pre vraćanja u bazu! Ako je vaša uloga podrška ostatku tima (iliti support), kupujte te toteme kao da su grisine, ali omogućite partneru u stazi i ostatku tima da demontiraju protivničke. Sve je u preglednosti bojišta. Ako vijate beštije po džungli, budite korisni sebi i timu i obezbedite Wriggle's lantern, sa kojim ćete markirati Zmaja i u kasnijem toku igre Barona. Ako ste izgubili kulu, utrošite više zlatnika na veći broj ward-ova da biste na vreme pobegli od neminovnih zaseda, i držite tu stazu "osvetljenom" sve dok se ne otvori prilika za guranje do protivničkih kula.

Da ne bih mnogo širio priču o idealnim pozicijama za ward-ove, prilažem adekvatnu mapu koju sam u svojoj beskrajnoj mudrosti našao na internetu, samo je otvorite u novom prozoru da ne biste oslepeli.




Crvene pozicije su za ofanzivne, plave za defanzivne ward-ove. Žute su strateške pozicije za zasede i onemogućavanje krađe buff-ova.

3. STAZE - OSVOJITE IH! 

Svaki uspešan igrač će vam reći da pobeda u partiji počinje pobedom u sopstvenoj stazi tj. lane-u. Staza je vaša najveća odgovornost i prvi test u održavanju balansa timske i individualne igre. Staza se po svaku cenu mora osvojiti, a ako to već nije moguće ta cena ne sme da podrazumeva tovljenje protivnika, već pametnu kontrolu protoka beštija, gore spomenuto ward-ovanje, dobro organizovane zasede ili kratke ekskurzije u džunglu radi dodatnog priliva zlatnika. Kod poslednje navedenog su brzina i timski rad ključni - jedan drži, drugi prošeta (nadam se da nije potrebno napominjati da ovo pravilo ne važi u slučaju solo odbrane gornje staze).

Sve možete, samo nemojte sedeti zaludni. Razmenjujte udarce sa protivnicima - za svaki primljeni potrudite se da uputite minimum jedan za "pozitivnu nulu". Naučite koji su idealni momenti za tzv. maltretiranje (harassment) protivnika, da li je to kada misli da je bezbedan u žbunju ili kada se zaleti da "last hit"-uje beštiju, sve zavisi od vaše sposobnosti da prepoznate njegov senzibilitet i ne odajete previše svog.

Kad već spomenuh last hit-ovanje, uložite ozbiljan trud i strpljenje u ovladavanju ovom veštinom - vi na prvom mestu branite svoju stazu pa tek na drugom napadate protivničku, a protok talasa beštija mora da održi igru na toj "ničijoj zemlji", daleko od vaše kule. Tako se, između ostalog, smanjuje dužina koju biste morali pretrčati ako vas gank-uju, kao i mogućnost da protivnički topovi stignu do kule. Objektivno, ponižavajuće je dopustiti da beštije sa topovima uopšte naude, a kamoli sruše vašu kulu.

Pronađite neki dobar snimak partije u kojoj su prisutni Džinks, Sivir, Drejven ili čak Veigar, koji višestruko profitiraju kvalitetnim last hit-ovanjem. 


Kada prođe određeni tok igre i kada se situacija na bojištu promeni (jedna staza padne, jedna je osvojena itd.), pravila se menjaju i vaša pouzdana odbrana staze pretvara se u sebičluk - em ste potrebni timu, em ste lak plen, zato što se protivnički tim razleteo izvan svojih
šablona u ranoj fazi partije. Prilagodite se koliko je god to moguće. Ako na sredini traje timska borba, pobodite po koji ward i priključite se saigračima makar vam i protivnički Malfit izudarao kulu pet-šest puta. Jasno vam je da je na duže staze samo on tu na gubitku.

4. MIA - VIČITE!

Ukratko o jednom od najvažnijih elemenata timske komunikacije. MIA (missing in action) lepo kaže - nema čoveka, đe čo'ek? 

Objava da protivnika iz staze nema na svojoj poziciji mora biti blagovremena i uputiti se čim postoji makar i trunka šanse da on ne vida rane u bazi već da se uputio u potencijalnu zasedu ili krađu buff-ova. Ovo je najmanja i najlakša usluga koju možete da učinite za svoj tim, koja zahteva minimum koncentracije i logičkog zaključivanja, a koja je sa uvođenjem smart ping-ova još više olakšana. 


5. HEROJI - PROUČAVAJTE IH!


League of Legends broji preko stotinu heroja i neprekidno izbacuje nove, ponekad interesantne, ponekad apsolutno sulude likove, a u najvećem broju slučajeva kombinaciju navedenog.



A ponekad su potpuno imbecilni ali bože moj, živi smo ljudi.

Najveći broj fanova drži se starih ljubimaca (autor recimo ne planira da odustane od Eš ni posle 250 i kusur partija sa njom), ali neminovno je testirati i najnovije, kako zbog znatiželje, tako i zbog osnovnog poznavanja njihove mehanike i kako se braniti od iste. Naravno da nije neophodno pazariti ih iste sekunde po instalaciji patch-a, ali čim dobiju svoju "free" nedelju iskoristite priliku i upoznajte ih. 

Bilo da isprobavate novog ili starog lika - počnite od botova, ovladajte kretanjem, sposobnostima, prepoznajte kada je dobro upotrebiti svaku od njih. Pronađite potom "žrtvu" u vidu iskusnijeg druga ili, budimo realni, iskusnije drugarice, kojima neće biti teško da prođu kroz nekoliko partija u stazi sa vama i vašim eksperimentom. Od karmičkog je značaja da ne zagorčate život strancu već da to bude neko koga poznajete i ko je znao u šta i sa kime ulazi, i koje su šanse da se eksperiment završiti rđavo.


Kada bežati, kada uletati i kako se najidealnije pozicionirati, kako najbolje iskoristiti novajlije protiv najaktuelnijih šampiona, kako im kontrirati, kako kontrirati upravo tim novim likovima, koje su im slabosti - sve su to pitanja za čije bazne odgovore je potrebno između pet i deset "trenažnih" partija. Jedno je pročitati koliku prednost Flash daje Fidlstiksovom ulti-u, a potpuno drugo steći iskustvo u prepoznavanju prave situacije za kombinaciju Flash-a i prokletog ubistva vrana (zvanični termin je "murder of crows" umesto "flock", što je veoma kul, da)

Surova je istina da sve ovo pada u vodu ako se vi i vaš eksperimentalni šampion konstantno krijete iza "suknje" kule. Samo agresivnom (i proračunatom) igrom ćete upoznati svoje granice, granice lika kojeg ste izabrali i, na kraju krajeva, vaš lični senzibilitet kao igrača, što nas dovodi do sledeće, naprednije verzije ove stavke.

6. HEROJI - PROUČAVAJTE IH SVE!

Dok sam igrao World of Warcraft (stao sam na vanili doduše, nije mi se sviđalo što izgledam kao da ću prolaznicima tražiti 67 dinara za kartu do Banjaluke) imao sam bezbroj blago depresivnih momenata zbog činjenice da moji drugari iz gilde zabadaju mačeve, sekire, noževe i gromove u Ragnarosa dok ih tamo negde pozadi moj ubogi druid leči. Jeste, bio je to najbolji druid u gildi i jeste bio sam poštovan i voljen član, ali supporterska je tuga pregolema, jer pravi heroji su uvek u prvim redovima i sakupljaju svu slavu, pokazuju bicepse i svoj novi nehumani malj Sulfuras.


Kada smo se moja ekipa i ja upustili u League of Legends prezirao sam i najmanju pomisao da lečim i čuvam bilo koga osim sebe. Moja pozicija je bila i ostala gore spomenuti Ranged Carry, u bilo kom slučaju. Apsolvirao sam AD Janu dok je normalna reakcija na to još uvek bila "budibogsnama". Ekipi to nije smetalo pošto je uvek tu bio jedan od dva ortaka koji iz nekog razloga obožavaju support heroje, ali je za mečeve van ekipnih moj sebičluk umeo da bude katastrofalan, i u edukativne svrhe ovog teksta priznajem ovo kao svoju najveću grešku kao gejmera sa preko 20 godina staža.

Niko ne voli da bude "čirlidersica" u timu ali retko ko ima unapred stečenu svest o tome koliko support-eri kao klasa umeju da budu zabavni i korisni na milion načina, a pojedinci poput Eni, Blickranka i istog onog Fidlstiksa su i te kako sposobni da u nekoliko pravih sekundi očiste protivnički tim dok si rek'o "gde je MIA konjine". Zilijan se vodi kao supporter, a čovek je prokleti košmar, šta dalje reći?

Iako su zabavni, njihova odgovornost je, istina, i dalje ogromna i neprijatna. Oni ward-ovima popunjavaju sve rupe u preglednosti terena, uklanjaju protivničke ward-ove, čuvaju saigrače, ali ne smeju nipošto da primaju udarce uludo. U njihovom inventaru jednostavno ne sme biti opreme od koje samo oni beneficiraju. Ali tako mora.

Ljubitelji supportera se vode kao najugroženija vrsta i zato su pogodan primer, ali ključna poruka priče je da, ako želite biti timski igrač i kao takav pobeđivati, morate odigrati sve uloge. Kao što rekoh, Liga uveliko broji gabazilion šampiona, minimum jedan po svakoj klasi će vam se dopasti, i ne postoji šansa da tako ne bude. Naći ćete svog RC psihopatu, naći ćete svog jungler-a (kao što sam ja našao Rengara), naći ćete bogami i svog supportera (kao što sam ja našao, pogodili ste verovatno, Fidlstiksa). Volite svoju klasu i igrajte je kada god je to moguće, ali budite spremni na kompromisno rešenje koje traži da tu jednu partiju, neophodnosti radi, vucarate nesretnog Nautilusa i svi vas biju kao Holandija Jugoslaviju 2000-te.
Kralj je tog dana više bio u fazonu za ADC

7. RUNE I MASTERI - SKOCKAJTE IH!


Kao što se Geralt od Rivije priprema za klanje sa baziliskom, meditirajući i mućkajući napitke, tako se i vi pripremite za Summoners Rift pažljivim odabirom runa i prave kombinacije mastera za likove koje planirate da obrnete.

Na internetu se može pronaći bezbroj podjednako dobrih vodiča za berićetno snalaženje sa runama i masterima, na kojima iz dana u dan možete otkriti neku novu ekscentričnu kombinaciju. Neki idu toliko daleko da za svakog lika sa kojim češće igraju imaju odgovarajuće mastere, oni sa dubljim džepom isto to rade i sa runama, ali čemu to bož' sačuvaj. Vama će biti dovoljno da podelite svoje krvavo stečene setove runa po klasama, a mastere kako god hoćete, prema vodičima ili ličnim afinitetima. Bitno je da su svi setovi pregledni i brzo uskladivi u zavisnosti od izabranog šampiona, da biste izbegli situaciju u kojoj u partiju ulazite sa Katarinom ili Jasuom greškom opremljenim sa setom runa sa
akcentom na regeneraciju mane.

8. PROTIVNICI - DRŽ'TE IH!


Pred kraj se valja podsetiti nečega što je možda potonulo u ovom tekstu - obavezne agresivnosti. Napadajte. Procenite situaciju i napadajte, menjajte i remetite šablon svojih protivnika, unesite im nemir u njihovu utemeljenu strategiju, terajte ih da prave greške, da pokušavaju zasede dok ste vi već isplanirali kontra-zasede tri poteza unapred. To ne može bez dobre ofanzivne igre.

Napadajte čim ste sigurni da ste brojčano nadmoćniji. Napadajte kada ste sigurni da je protivnik istrošio svoje sposobnosti, povrh svih svoj "ulti". Napadajte čim je Baron pao, ali samo ako ste ga vi pobedili. 


Ako se borite za svoju stazu, napadajte kada vidite da protivničkih beštija nema, ili ih ima drastično manje, kada je Reka obezbeđena ward-ovima a nijedan protivnik ne izostaje sa vidljivog terena. Napadajte kada znate da imate bolju opremu od protivnika. Na kraju, još jednom, napadajte da biste učili o sebi, i još važnije, o protivniku.

EPILOG: IGRA JE - ZABAVITE SE!

Iako sam prestao da igram World of Warcraft prevashodno da ne bih izgledao kao narkoman, jedan od podjednako jakih okidača bio je činjenica da mi igra više nije zabavna. Nijedna ekspanzija, nijedan bombastični povratak legendarnih likova poput Ilidana ili Artasa me nije vratio na tu sumanutu pokretnu traku od igre, u kojoj svaki uloženi trud biva poništen sa sledećim patch-om. Nije mi bilo zabavno kada shvatim da ću krvavo "raditi" ubijajući osamsto kornjača za osamsto bodlji koje ću zameniti za neki štap koji će neminovno biti prevaziđen za koliko mesec dana. Estetsko zadovoljstvo zamenila je statistika. Osetio sam se prvo kao slepi sledbenik Apple-a, a potom prljavo kao prostitutka viktorijanskog Londona.

Sve što piše u ovom čaršavu teksta primenjujte isključivo ako vam je zabavno da to radite, ako igrate League of Legends da biste se zabavili i uživali u tom živopisnom svetu punom raznoraznih likova sa fenomenalnim pričama. Upoznajte svet iza ove igre, оd Demacije, Piltovera i Ionije preko Šurime i Freljorda do Noksusa, Zauna i Bildžvotera, beskrajno simpatičan "lore" koji se od pukog teoretisanja rasplamsao do materijala za knjige, stripove, što da ne, i filmove. 


Svaka sličnost sa autorom je relativno slučajna!

Igrajte za svoje društvo, povežite se preko Skajpa ili se nađite u igraonici i doživite bezbroj komičnih situacija o kojima ćete pričati godinama, a koje će biti samo vama jasne. Samo svemir zna koliko se moja ekipa valja na spomen mistične pojave poznate samo kao "Ludi Voja", samo je nama jasno zašto eminentni tim "Mile Fider" nije danas rame uz rame među doajenima e-sportova, odmah uz SoloMid-ovce i Apex-ovce.
Samo mi znamo kakva priča stoji iza reakcije "u.....krali nam?!" Zapravo, što se ovog poslednjeg tiče znate sada i vi, u pitanju je onaj raspad sistema sa Golemom, opisan na početku prvog dela.

Ako igrate za brojke, statistiku, puku pobedu, kompenzaciju zbog unutrašnjeg nemira i tovljenje sujete, batalite e-gaming i pređite na berzu. Ima tu ozbiljnih para, ukućani će biti ponosni.





POSETITE MATIČNI BLOG ZA JOŠ SVEGA I SVAČEGA




Wednesday, September 14, 2016

O PREVENCIJI KATASTROFE I KIDANJA ŽIVACA U „LEAGUE OF LEGENDS“-U – DEO PRVI

PREDGOVOR: OVIM I NAREDNIM TEKSTOVIMA JOZON PRUŽA PODRŠKU VELIČANSTVENOM FESTIVALU IGARA, POP-KULTURE I OPŠTENARODNOG GIKOVANJA - GAMES.CON-U KOJI ĆE BITI ODRŽAN OD 25. DO 27. NOVEMBRA U HALI 2 BEOGRADSKOG SAJMA. PRE NEGO ŠTO ZA IŠTA PRIUPITATE - BIĆE SVEGA. ALI SVEJEDNO PITAJTE, ŠTA ZNAM.

No, da se utišamo i pređemo na stvar.


Sećam se kao da je juče bilo (po želji pustiti muziku iz „Grlom u jagode“ kao podlogu). Teemo i moj voljeni Hajmerdinger, obojica iritantni kao redovi u Pošti, na samom startu meča ulogorili su se u žbunju pokraj Golema, na neprijateljskom terenu. Šen je bio spreman da primi njegove udarce. Cilj je bio jasan i najklasičniji mogući – ukrasti neprijateljskog Golema i pobeći glavom bez obzira nazad, svako u svoju stazu. Nešto toliko jednostavno, toliko uobičajeno i strateški uigrano, bar za petoricu drugova koji uz to koordiniraju akciju preko Skajpa, pretvorilo se u ponižavajuću tragediju koja je obojila celu partiju u čemerno spašavanje tonućeg broda pomoću bušnih kofa.

U milisekundu nepažnje uplela se neprijateljska Soraka koja je, ni sama ne znajući na kakve kretene će naići, protrčala kroz žbunje. Sluđeni, pokušali smo da obezbedimo poen za ekipu, ali Soraka je lagano nastavila ka svojoj stazi, a ceo njen tim jurnuo je ka nama. Golem se pored Šenovih napada ustremio na Tima, moj Hajmer je trčao u krug, tukli smo kako smo znali i umeli, delovalo je da će nam uspeti, da će nas sreća poslužiti, da ćemo dobiti tog prokletog Golema i pobeći uz minimalne gubitke. Da ne bih dalje dramatizovao situaciju koja nije toga vredna – Neprijateljska Akali perfidno je ukrala Golema u poslednjem trenutku, nas trojica bili smo uveliko opkoljeni, a dostojanstvo smo, zajedno sa životima, sačuvali sa dva pametno iskorišćena flash-a. Šena je bilo dovoljno za bekstvo uz par primljenih udaraca.

Češkajući čelo i razmišljajući o toj partiji danas, godinama kasnije, naravno da se smejem znajući da se to više ne bi desilo ni u stanju potpunog nervnog rastrojstva. Možda bi bilo bolje da smo partiju predali, budući da je usledilo 45 minuta agonije, prljavih zaseda, gneva, potpunog odsustva logičkog zaključivanja i previše očajničkih poteza čija je isključiva svrha bila da dostojanstveno prebrodimo svoju glupost. Ako nešto počne toliko pogrešno može se spasiti samo ako se nijedna, NIJEDNA greška ne ponovi, ni na individualnom ni na timskom nivou, a to retko kada biva. Ljudi smo, pobogu. Ili pak Antihristi, ukoliko main-ujemo Tima.

MONSTRUM

Ovde počinje naša priča o napornom putu od neiskusnog, zajapurenog skakavca do majstora kung-fua.

Drugo rešenje za gore opisanu agoniju bilo bi da jednostavno napustimo meč, ili da neko od nas, tanji sa živcima (poput autora ovih redova) napusti meč, pusti neki film ili seriju, a svoju odgovornost niz vodu.

Pobogu ne, to se ne radi.

To se radi kada nekom od vaših bližnjih daleko bilo pozli, kada lazanja u rerni koju spremate dragoj/dragom za godišnjicu počne čudno da miriše ili kada shvatite da se vreme neshvatljivo ubrzalo i da vam nekada dalek rok za kompletiranje kakvog teksta sada stoji nad glavom poput gore spomenutog golema.

Nažalost, AFK-eri (Away From Keyboard pošast) su svuda, u svim kategorijama igre, ma, u svim igrama! Čiste savesti se mogu nazvati jednim od jahača Apokalipse kada je online gaming u pitanju jer, budimo realni, gore navedenih izuzetaka ima jednom u pedeset slučajeva. Nema tog Tribunala, prijava i sankcija koje će ih istrebiti, a umnožavaju se verovatno ćelijskom deobom. Vi tu ne možete apsolutno ništa niti imate ikakvu kontrolu nad tim ljudima (van domena krivičnih dela, naravno). Vi znate da niste ukrali taj poen, vi znate da vam je teleport bio na cooldown-u, vi znate da vam je „štucnuo“ internet i da niste ostavili na cedilu partnera iz vaše staze i zatrčali se na kulu, pobogu vi znate da niste nikome psovali majku na četu! Nažalost, svako ima svoje prilagodljivo viđenje istine kojim će opravdati svoje postupke, i jedino što zaista možete i što bi trebalo da učinite jeste da ne dopustite da se bes i neverica zbog takve situacije prenesu na sledeću partiju u kojoj ćete kraj sebe možda imati neke pouzdanije, mentalno stabilnije saigrače. Inače, nećete stići nikuda ili ćete, još gore, postati jedan od „rage quitter-a“. 

Udahnite duboko

To vam je, na kraju krajeva, najveća nuspojava interneta – sloboda da budete ortodoksno đubre prema ljudima i ispoljavate sve svoje frustracije na devetoro saigrača i protivnika misleći da ćete tako lakše preživeti dan i anulirati realne probleme na koje bi trebalo trošiti energiju koju ste bacili na osamsto redova psovki i pretnji smrću na četu. Da se razumemo, ni od koga se ne sme očekivati da pred sedanje za kompjuter dostigne najviši stadijum nirvane, svi smo besni iz svojih razloga, u svima nama se na tihoj ili jačoj vatri krčka nemir iz milion različitih razloga, to se dešava i najvećim šampionima, ali onog trenutka kada dopustite sebi da taj bes ispoljavate prosipajući psovke i optužbe po četu, vi ste postali direktan, štaviše najveći faktor loše igre napadnutog saigrača. Vi ste postali krivi za to, koliko god da ne deluje tako.

Najmanje što ste mogli da učinite za tu osobu koju je možda tog dana ostavila devojka ili kojoj je čak možda pre par dana neko blizak umro i pokušava da pobegne od bola u video igru, jeste da je osvestite poput vojnika ošamućenog eksplozijom. Svako ima loš dan, svako ima lošu partiju, a loša partija ume da se desi i tokom najboljih dana, nema pravila. Oni su u tih pola sata-sat vaša porodica, braća i sestre po oružju, a braći i sestrama se ne želi da se obese ili raspadnu od raka, od njih se ne beži, braća i sestre ne razmišljaju isto kao vi, imaju drugačije ideje, metode, želje. Sarađujte dokle god postoji makar i trunka šanse za to. A dokle god postoji trunka šanse da ćete zbog nečije gluposti razbiti tastaturu, izdrati se na nekoga od ukućana, istraumirati mačku ili generalno svoj bes preneti na realno okruženje, nemojte se upuštati u online gaming, ili makar napravite podužu pauzu od igara. Ako ni to ne možete, onda bar gledajte neko vreme kako se u „Witcher-u 3“ njiše prelepo drveće dok košute i kunići skakuću kroz šumarak. Popijte kamilicu.

Naravno, lako je reći tj. napisati sve ovo, a ne delovati kao neki hipi lajf kouč. Dug je to put, svakako, mora se kaliti čelik, ali nije da se od vas zahteva da nosite balone vode četiri hiljade stepenika do mudrog starca na vrhu planine.

Za razne situacije ovog i mnogih drugih tipova zaista je neophodan unutrašnji mir, zdrav razum i sigurnost u svaki potez, a do toga se ne može stići bez valjanog brda grešaka, kako u League of Legends-u, tako i u drugim MOBAma, a bogami i u životu.

Greške se jednostavno dešavaju. Veterani LoL-a i igara uopšte se ne libe da svaki put promatraju svoje greške kao da su prvi put u životu seli za kompjuter, uvek razmišljaju o sanaciji i prevenciji tih grešaka, uvek znaju šta ih je dovelo dotle. Postoje dve ideje – ideja o individualnoj igri i kompromisna ideja o pravilima timske borbe. To je trnovit put koji vas suočava sa egom i ličnim viđenjem „činjenja prave stvari“. Primera radi – Rengar je moj omiljeni lik. Volim tu prokletu mačketinu, volim da u startu meča uletim u neprijateljsku džunglu i skačem po njima kao jedre devojke po grožđu na festivalima vina i vinogradarstva. Ponekada me afekt udari kao malj i želim da napravim adrenalinsku glupost, ali ipak znam da će taj Rengar posle osam minuta šunjanja po džungli biti upravo osam puta korisniji od kretenske mačke koja se zaleće na Akali kod Golema, dok ga u žbunju čekaju Vejn i Fidlstiks, eh živote. No, to su stvari koje vremenom „evoluiraju“ u vama, i svako dopuštanje da vas greške grade kao nervoznog igrača je pogubno, ne toliko za vas koliko za ljude u timu, koje vala ima da poštujete. Zato – samo lagano džunglom/stazom, pametno negujte svoj CS (creep score) i čekajte pravi trenutak koliko god da moćno sami sebi delujete. Ima vremena, ne igra se Quake.

Kada usaglasite ideju tima i ideju pojedinca, na red dolazi i ideja o odgovornosti i ličnom uticaju na partiju. Kada igrate Battlefield (koji god), vi znate da je pored vas i vašeg snajpera tu još minimum deset pešadinaca, četiri haubice, osam tenkova i borbeni avion, to jest greške ili trenutno odsustvo interesovanja za bitku su lako nadoknadivi. Ali takvo ponašanje u partiji LoL-a je neoprostivo. Sačuvaj bože da se tako ponaša isti onaj moj Rengar koji bi onda trebalo da sebično njuška cveće po džungli u dvanaestom minutu igre dok Akali sa trećom uspešnom zasedom usađuje traume nesretnoj Kejtlin koja je sama na gornjoj stazi. To nije „Summoners Rift“, već predškolski uzrast.


Izazov za moderno roditeljstvo

Uglavnom, stabilizovanje ega i starog dobrog „JA“ otvara vrata stabilizovanju instinkta. Taj instinkt se razvija kroz desetine i desetine partija, i uči vašu stabilnu gejmersku ličnost kada, kako i na šta bi trebalo odreagovati. Retrospektiva svake partije podrazumeva lavinu „šta bi bilo kad bi bilo“ teorija ali i sumiranje vašeg uticaja na celokupnu igru – da li ste vodili, da li ste pratili, kada je vaša igra bila ključna za opstanak tima a kada za njegovu propast. Da biste negovali taj instinkt neophodna je svest o šablonima u ponašanju tokom partije. 

O šablonima bi se moglo naširoko diskutovati, ali ostavićemo stvari koliko-toliko jednostavnim – Vaas Montenegro, fenomenalni negativac iz egzotične pucačine „Far Cry 3“ popularizovao je takozvanu „definiciju ludila“ koja u najkraćim crtama kaže ovako: Ako praviš jednu te istu glupost na jedan te isti način i očekuješ drugačiji rezultat, ti si blago nama lud čovek. Iza Eš na sredini koja se, očekujući čudotvorni critical četvrti put zaleće na Rajza na metar od kule nalazi se lud čovek. Ako vas četvoro panično pokušavate da izvučete stvar pomažući ludom čoveku, i pritom uludo gubite kule na svojim stazama vi prihvatate njegov šablon umesto da razvijate svoj. Vi se, iako nemate karton u bolnici za duševno obolele, pridružujete ludaku u prevrtanju stolova u dnevnom boravku iste te ustanove, i šta mislite, kako će vas osoblje tretirati? Igrač koji je dobar sa šablonima uviđa sledeće – Rajz je, iako brzo nabudžen, omamljen Ešinom glupošću, što lanac komande protivničkog tima pretvara u pihtiju, otvarajući vrata neočekivanim zasedama drugih staza, neometanom vršljanju po neprijateljskoj džungli i mnogim drugim načinima da se situacija preokrene u korist oštećenog tima. Adekvatno eksploatisanje svega što protivnik smatra svojom prednošću je odlika izuzetno pametnih boraca, složili bi se svi od Sun Cua do njegovih dalekih potomaka koji dominiraju svetskom e-sports scenom.

Kada ste ovladali emocijama i psihom vas kao igrača i nečijeg saborca, spremnošću na kompromise koje timski rad nosi, kada ste stekli imunitet na klasične bolesti interneta, određeno „amatersko“ iskustvo i jasan uvid u pravila igre, kada vam proradi instinkt i smisao za šablone ponašanja svih prisutnih na bojištu, imate otvoren, kvalitetan put posut laticama ka sledećoj instanci igre – ponašanju na terenu koji će vas dovesti do laskave titule „profi igrača“.

A time, i nekim najosnovnijim cakama
koje bi trebalo da vam kako-tako olakšaju put do Pro stadijuma, pozabavićemo se u Drugom delu priče!



POSETITE MATIČNI BLOG ZA JOŠ SVEGA I SVAČEGA